Srce lječilišta je termalni izvor. Nađemo ga u srednjem dijelu Zdraviliškog doma. Površinsko je zahvaćen u mnogokutni kameni obruč, kojeg pokrivaju prozirne pločice, sklapajući se odozgora u odrezanom piramidnom vrhu. Kroz pločice primjetimo blago pjeneću vodu.
Voda je bez boje, vonja i okusa. Ako se uznemiri dobije mliječni izgled. U svakom godišnjem dobu ima temperaturu 36°C, koja se vrlo dobro drži. Voda navodno dotiče iz dubine 1200 metara, iz vapnenih slojeva, na kojim su se u kasnijim geološkim dobama gomilale i formirale mlađe površinske tvorbe. Iz unutrašnjosti pronikne voda navodno u petim žilama. Jedna je jača, a četiri su slabije.
Sa izvora gdje se voda sabire je voda sprovedena neposredno u bazen i u mramorne kabine. Netom prije no što se voda može izliti u bazen je na cijevi zapreka, koja omogućava da se voda može sprovesti u 12 mramornih kupačih kupki. Nekoliko koraka prije izljeva u bazen se nalazi vratilo, iz kojeg se pomoću pumpe dobiva termalna voda za piće. U bazen lječilišta voda istječe još iz četiriju bušotina, srednjega i triju manjih.
Termalni lječilišni izvor ima izuzetne fizikalnokemijske karakteristike zbog kojih ga možemo upotrebljavati za liječenje mnogih oboljenja. Termalnu vodu u Dobrni, koja je ugljikovo kisela (3,4 % plinastoga CO2), akrotermna (35,4oC) sa blagim radioaktivnim djelovanjem i obuhvaća više anorganskih tvari, upotrebljavamo za termalnu kupku (kabina, bazen) za kupke obogaćene smrečnim i solnim tvarima (2 do 3% NaCL), za močvarne kupke te za močvarne i fango obloge.
(iz knjige Janko Orožen, Dobrna, preteklost in sedanjost zdravilišča, kraja in okolice, 1975)
